ŽIVETI KAO SAV NORMALAN SVET
Radoš dolazi iz provincije u Beograd kako bi upisao studij kompozicije na Muzičkoj akademiji. Pun je ideja i želi stvarati glazbu za “čovječanstvo”. Lijepa kolegica je opsjednuta njime, a on se bezuspješno udvara drugoj. Živi u maloj sobici na tavanu i, često bez novca, plaća stanarinu gazdarici u naturi. Isprva entuzijastičan, polako se razočarava u okolinu i odnos profesora prema glazbi. Javno iznosi mišljenje da je glazba koja se forsira na Akademiji za mrtve. On želi pravu, novu, veliku glazbu i malo ljubavi. Iznenadna posjeta djeda iz provincije budi njegovu apolitičnu svijest. A kako borba na fakultetu ne daje rezultate, Radoš se razočaran vraća kući. Otac ga tjera da se vrati, da se bori.
